r/Dekameron2020
•
u/Street_Appointment81
•
3d ago
OC PRIČA Kraljeva Stolica - prvi dio
„Labius Rex?”, ote se kralju Rikanu dok je rukama gužvao komad štavljene kože na kome je otisnut Kraljevski Kurziv - dvorsko izdanje.
Antonius, pučki izvjestitelj o dvorskim intrigama, i u mislima Rikanovim brabonjak jedan mišji novinarski, ponovno je piskarao o kraljevim povremenim noćnim odlascima iz Krijesta u nepoznato, prema sjeveru na granicu i možda i preko.
„Jesi pročitala šta ovaj sad piše?”, upitao je Filomenu, svoju ženu, kraljicu Krijesta i vječno zauzetu poslovnu ženu.
„Filomena?”
„Vidjela sam.”, rekla je i zastala te spustila godišnje izvješće o jednoj od mnogobrojnih škola koje podržava.
„Zašto uopće još ideš kod te svećenice, pa zar nisi riješio taj svoj problem?”
Pogledavši je rezignirano, razočaranog oka ispod gustih čupavih obrva koje Filomena odavno prijeti uljuditi.
„Znaš ti dobro zašto idem tamo. Odakle ti sad problem s tim? Nije valjda zbog onog kvazipisara sad ti problem?”
„Ma nije, nego... samo nije mi jasno”.
Rikan se zagledao u nju. Deset godina braka i vladavine uteče kao kanalizacija ispod glavnog mosta u Krijestu. Iz profila je proučio pozorno kao da tek sad upoznaje tamnoplavojkaste lase disciplinirane u rep s pokojim sjajnim buntovnikom u svjetlu kamina. Pobunjene kose njene. Već odavno mu se nujnom činila. Osjećao je već neko vrijeme sućut prema njoj, s kime i ona život proćerda.
Zatekli su se skupa danas na zapadnoj strani u radnoj sobi odakle pendžer na dlanu pružao pogled na perivojčić, ozelenjen i uređen s lopočastim jezercem.
No dan je bio nešto drugačiji.
„Eno ga, iznose ga”, reče Rikan više reda radi promatrajući nastajuću gungulu u perivoju.
„Bilo je i vrijeme, onaj stari je već bio pomalo Bože sačuvaj.”
„Meni je bio dobar”
„Je, tebi je bio, ali poslije tebe se nije moglo ući unutra. Koliko sam samo kreča ubacivala..”, reče Filomena, „.. nisam mogla od sramote poslat nekog od čistačica.”
Pogleda ga iskosa i zločesto zaprede.
„Trebao bi malo pripaziti, dobro si se udeblja”
„Sve ti smeta. Nisi bome ni ti baš nordijska valkira kad ste ustegneš u te svoje krpe.”
Sijevnu iz njenih očiju pogled, kao da joj na rep stade.
„Ma mrš!”
Ustade Filomena od svog stola i krenu prema vratima.
„Di ćeš? Oćeš gledat kako ga sastavljaju?”
„Neću, imam posla. Ti gledaj svoj ljubljeni klozet, ionako u njemu najviše vremena i provodiš”
Zalupiše za njom teška hrastova vrata i Rikan ostade sa svojim mislima.
U perivoju se okupila svita, dvorski stolari i posluga na taljigama gurajući i pridržavajući stijenke još nesastavljenog poljskog 'odahništa', kako su ga mnogi nazivali.
"Nemoj da ti ispadne! Ej! Eej! EEEEJ!" Taljiga se opasno nagnu i mladac, šegrt valjda od starog stolara se napregnu da zadrži stranu.
Istini za volju, Rikanu se se novi poljski nužnik ne svidje. No poklon je, kako je mogao odbiti? Pade mu na pamet opet stari majstor koji je izradio ovu kućicu. Blaga jeza prostruji krozanj.
Na samrti, zadnje atome snage grozničavo je progorio na izradu ornamentalnog, kraljevskog nužnika.
Zašto?
„Pa za Sud tijela i Sud savjesti”
Ne znam šta to znači, majstore.
Osmijeh mrtvački zasjeni mu lice i na kraju reče teretno „Troja je znala”
Troja?
Vika trznu Rikana iz misli. Spretne ruke majstora sklopiše začas novu kućicu, jedino im vrata problem ukazaše.
Ornamentalan doista bješe. Hladne, tamnosjajne metalne stijenke s čudnovatim prožiljenim reljefima, neprirodno pravilnima i nedokučivima kraljevim očima. Zasigurno i svačijim smrtnim pogledima. Površina, čini se, mijenja nijanse po svjetlu, u kasno popodne dok završavaju, poprimio je zagasitu, toplu boju karamele.
Troja je znala
Rikan se polako okrenu od prozora i krenu prema vratima. Večera je ubrzo, a nakon toga, možda isproba svoj novi tron i primiri starčevo bunilo u svojim mislima.